Miljenko Geric
2014-12-22 10:25:58 UTC
Moguce i nema 2 m snijega na K, svejedno smo uzivali svaki trenutak proveden tamo.
Ribic doduse nisam, a po planinama se motam vec duze vrijeme, vjerojatno mnogo duze od cijenjenog kriticara s vrlo preciznim podacima. Nevazno je ima li snijega vise ili manje, steta je sto ga nema mnogo vise.
Dakle pripreme na Ivancici su dale rezultat. Od parkiralista do Prgarce stigosmo za 2 sata. Bili smo malo iznenadeni, ali vrijeme je krasno nije suvise zima i brzo smo napredovali. Krenule su cetiri skupine, oko 20 ljudi. Pero je prestao piti pa je brz ko munja, ne mozes ga stici. Sreli smo dva tri skijasa koji su se spustali. U domu nas je vec docekalo saroliko drustvo. Slovenci, Hrvati, stranaca nismo primijetili. Digao sam se u 3 i 30, zbog jutarnje toalete i nastojanja da sto prije krenemo. Oko doma je zavijalo, a moji su kompici samo mrzovoljno odmahivali glavama. Malo sam jeo, domacin mi je dao caja i tjesio me da ce Triglav i drugi put biti tu. Kaze vjetar je oko 40 m u s, a temperatura -10. Nisam se mirio s takvim stanjem pa sam jos malo cekao, brzina vjetra se smanjivala pa sam prije 7 natjerao dvojicu da krenemo. Pero rece da on na takav vjetar ne izlazi bez neke vece potrebe. Ostao je u sobi. Dvoje Rijecana se spremalo, ali nakraju nisu krenuli. Krenuo sam sam. Kad sam bio pod prvom stijenom, Sasa se penjao ispod mene. Prsti su mi se ukocili od zime pa sam ih trljao da se malo ugrijem. Rukavice imam, ali ne bas tople. Sasa pita idem li dalje? Rekoh idem, on se vratio u dom. Ljubo me slijedio pa sam ga pricekao na prvom ravnijem mjestu gdje se moze stajati. Pocelo se daniti pa se i sunce pojavilo, vjetar se smirio. Snijeg je prhak, oslonce moras stalno traziti i provjeravat. Do Malog Triglava ima nekoliko bas saljivih mjesta pa smo bili oprezni. Pod samim vrhom gledali smo dom, okolicu i more magle prema Krnu. Od doma je krenulo jos nekoliko ljudi, rekoh mozda krenu i nasi. Nisu krenuli. Na vrhu je stolp obucen u inje pa lici na kakvog medvjeda u polucucecem stavu. Saile gotovo i nismo vidjeli, osim tu i tamo, komadic. Od Malog T do vrha hoda se gotovo cijelim putem po samoj krijesti, a provalija je s obje strane. Koristio sam dva cepina i to je cini mi se jako dobra kombinacija. Pogledi na sve strane bozanstveni, svaka fotka moze biti razglednica. Sunce nas je grijalo, ali je svejedno bilo hladno. Brada mi se smrzla od daha. Na vrhu smo izvodili uobicajene ludorije pa kad nam je bilo dosta krenusmo dole. Stigose stariji i mladi Slovenac kad smo se spustali. Rece stariji: Tukaj so ze dva stara gamsa.
Shvatili smo to kao kompliment. Do podnozja smo se sretali s mnogim penjacima, Slovenci, Zagrepcani, jedan iz Čakovca. Ukupno oko 30 ljudi. Nakon kraceg odmora oko 13 00 krenusmo doma. Snijeg je tvrd, ali ne leden, pa su skije dobro klizile. Upravljanje ko od sale, skija ne ulazi pod koru i bas sam uzivao. Cekao sam pjesake na nekoliko mjesta i doskijao do ispod Prgarce. Na ulazu u sumu skinuh skije i postadoh pjesak. Zna li to ples za snijeg, ja znam samo za kisu.
LP
Ribic doduse nisam, a po planinama se motam vec duze vrijeme, vjerojatno mnogo duze od cijenjenog kriticara s vrlo preciznim podacima. Nevazno je ima li snijega vise ili manje, steta je sto ga nema mnogo vise.
Dakle pripreme na Ivancici su dale rezultat. Od parkiralista do Prgarce stigosmo za 2 sata. Bili smo malo iznenadeni, ali vrijeme je krasno nije suvise zima i brzo smo napredovali. Krenule su cetiri skupine, oko 20 ljudi. Pero je prestao piti pa je brz ko munja, ne mozes ga stici. Sreli smo dva tri skijasa koji su se spustali. U domu nas je vec docekalo saroliko drustvo. Slovenci, Hrvati, stranaca nismo primijetili. Digao sam se u 3 i 30, zbog jutarnje toalete i nastojanja da sto prije krenemo. Oko doma je zavijalo, a moji su kompici samo mrzovoljno odmahivali glavama. Malo sam jeo, domacin mi je dao caja i tjesio me da ce Triglav i drugi put biti tu. Kaze vjetar je oko 40 m u s, a temperatura -10. Nisam se mirio s takvim stanjem pa sam jos malo cekao, brzina vjetra se smanjivala pa sam prije 7 natjerao dvojicu da krenemo. Pero rece da on na takav vjetar ne izlazi bez neke vece potrebe. Ostao je u sobi. Dvoje Rijecana se spremalo, ali nakraju nisu krenuli. Krenuo sam sam. Kad sam bio pod prvom stijenom, Sasa se penjao ispod mene. Prsti su mi se ukocili od zime pa sam ih trljao da se malo ugrijem. Rukavice imam, ali ne bas tople. Sasa pita idem li dalje? Rekoh idem, on se vratio u dom. Ljubo me slijedio pa sam ga pricekao na prvom ravnijem mjestu gdje se moze stajati. Pocelo se daniti pa se i sunce pojavilo, vjetar se smirio. Snijeg je prhak, oslonce moras stalno traziti i provjeravat. Do Malog Triglava ima nekoliko bas saljivih mjesta pa smo bili oprezni. Pod samim vrhom gledali smo dom, okolicu i more magle prema Krnu. Od doma je krenulo jos nekoliko ljudi, rekoh mozda krenu i nasi. Nisu krenuli. Na vrhu je stolp obucen u inje pa lici na kakvog medvjeda u polucucecem stavu. Saile gotovo i nismo vidjeli, osim tu i tamo, komadic. Od Malog T do vrha hoda se gotovo cijelim putem po samoj krijesti, a provalija je s obje strane. Koristio sam dva cepina i to je cini mi se jako dobra kombinacija. Pogledi na sve strane bozanstveni, svaka fotka moze biti razglednica. Sunce nas je grijalo, ali je svejedno bilo hladno. Brada mi se smrzla od daha. Na vrhu smo izvodili uobicajene ludorije pa kad nam je bilo dosta krenusmo dole. Stigose stariji i mladi Slovenac kad smo se spustali. Rece stariji: Tukaj so ze dva stara gamsa.
Shvatili smo to kao kompliment. Do podnozja smo se sretali s mnogim penjacima, Slovenci, Zagrepcani, jedan iz Čakovca. Ukupno oko 30 ljudi. Nakon kraceg odmora oko 13 00 krenusmo doma. Snijeg je tvrd, ali ne leden, pa su skije dobro klizile. Upravljanje ko od sale, skija ne ulazi pod koru i bas sam uzivao. Cekao sam pjesake na nekoliko mjesta i doskijao do ispod Prgarce. Na ulazu u sumu skinuh skije i postadoh pjesak. Zna li to ples za snijeg, ja znam samo za kisu.
LP